Poluratno vrijeme

Šta je, prema Vama, bilo ključno da se Hrvati odluče izaći na referendum za nezavisnu BiH? Koji su to događaji bili inicijalni za takvu odluku?

- Bilo je to, pa mogu reći, poluratno vrijeme, a uoči izbijanja pravog ratnog stanja u BiH. Već tada, prije 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine, kada je i održan referendum za nezavisnost, bilo je okupirano više od 60 posto BiH. Istina, pravo ratno stanje u BiH proglašeno je 6. travnja 1992. godine, ali je za bh. Hrvate rat počeo već početkom svibnja 1991. godine kada je narod Širokog Brijega i okolice Mostara zaustavio tenkove Jugoslavenske narodne armije (JNA) na Prologu, koji su pošli prema Kupresu pod firmom vojne vježbe. Ustvari, išli su da zauzmu Kuprešku visoravan. Jer, vojni stratezi znaju šta znači Kupres. Naime, imali su namjeru doći u zaleđe Splita i Šibenika i mi smo to prepoznali. Pa, sjetimo se napada iste te JNA na hrvatsko selo Ravno krajem rujna 1991. godine. Dakle, za nas Hrvate rat je ranije proglašen nego što je to službeno učinjeno.

Dakle, znajući šta u Hrvatskoj rade JNA i srpsko-crnogorski agresor, ali i potaknuti događajima koje sam naveo, Hrvati su masovno podržali referendum za nezavisnost BiH. Procentualno, koliko ja znam statistiku, mislim da je više Hrvata izašlo na referendum nego Bošnjaka! Zahvaljujući tim glasovima mi smo uspjeli od međunarodne zajednice dobiti priznanje i ući u Ujedinjene narode (UN). Nažalost, kasnije se sve to razvijalo u jako lošem stanju i desilo se ono što nismo željeli.

Gledajući iz današnje perspektive, koliko je za sudbinu BiH bila važna takva odluka Hrvata i šta je hrvatski narod tada zaista želio?

- Želja nam je bila da osamostalimo BiH, odnosno da BiH ne ostane u krnjoj Jugoslaviji i "velikoj Srbiji", projektu Slobodana Miloševića. Da tog referenduma nije bilo, BiH bi sigurno ostala u sastavu takve Jugoslavije. Ona bi danas bila jedna pokrajina sa, možda, autonomijom sličnom onom na Kosovu ili u Vojvodini. Bila bi to zemlja sa srpskom hegemonijom, poput one koja je na sceni postojala od 1918. od 1941., ali i u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji. Zato je nama bilo najvažnije BiH odvojiti od Jugoslavije i izvući je iz kandži velike Srbije. To je bio glavni moto Hrvata da iziđu na referendum. Jasno, željeli smo BiH urediti na demokratski način, da se oslobodimo diktature proleterijata koja je vladala više od 40 godina.

Prema mnogima, Katolička crkva je odlučno lobirala za podršku referendumu i to je glavni razlog što su Hrvati odlučili glasati za nezavisnost. Koliko je to tačno?

- Istina je da je u hrvatskom korpusu bilo i drugih tendencija, ali je narod tada izašao na referendum. Katolička crkva je zaslužna da je u vrijeme komunističkog režima, kroz vjeru, očuvala i tu nacionalnu svijest. Točno je da je Katolička crkva odigrala vrlo važnu ulogu da hrvatski narod masovno izađe na referendum. Ali, većina Hrvata je izlazila na referendum i bez utjecaja Crkve. Željeli smo, ponavljam, da se oslobodimo srpskog jarma i Miloševićevih mračnih želja i tendencija. Nema sumnje, to je bila povijesna odluka. Hrvatski narod odigrao je veliku ulogu u očuvanju BiH. Nažalost, u BiH to nije u cijelosti priznato.

Nešto tinja

No, čini se da mnoga pitanja u vezi s budućnosti BiH i dalje stoje neriješena. I da se često spominje opasnost od podjele zemlje. Kako gledate na to?

- Da, kada usporedimo današnje stanje s ondašnjim, ono se mnogo ne razlikuje. Samo su metode iskazane u drugom obliku. Imamo slične nemire, opasne pojedince i grupe, slično djelovanje pojedinih naroda. Kada gledam rasprave u Parlamentarnoj skupštini BiH, pa one su slične kao 1991. i na početku 1992. godine.

Je li to nagovještaj novih teških vremena na ovim prostorima?

- Ratnih prijetnji ne vidim. Mislim da je rat uistinu nemoguć na ovim prostorima, bar u dogledno vrijeme. Ali, nešto tinja u zemlji. Ja očekujem socijalne nemire u zemlji i to kod sva tri naroda. Jer niko nije zadovoljan ovakvim rješenjem. Očekujem velike pobune i da ne kažem neku težu riječ. Može se reći da je stanje vrlo, vrlo slično onom od prije 18 godina, odnosno vremenu kada je održan referendum za nezavisnost.

Referendum je temelj za evropsku BiH

- Da 1992. godine nije bilo referenduma za nezavisnost BiH, pitanje je gdje bila i BiH. Mi ne bismo imali ovo što imamo danas. Ne bismo mogli ostvariti ovo čemu danas težimo na putu prema Europi i euroatlantskim integracijama. Mislim da je referendum temelj da dođemo do krajnjeg cilja, a to je da postanemo članica EU. Ali, taj put moramo proći kroz muke. No, kad muka nije bilo na ovim prostorima.

Vidite šta Dodik smjera sa RS

- Vidite šta Dodik smjera sa RS. Stalno prijeti. Pogledajte i stanje unutar FBiH. Mislim da iz kuta ljudskih i nacionalnih sloboda unutar BiH nije ostvareno sve ono što se željelo. Još se koprcamo, tražimo od međunarodne zajednice da nam pomogne i ona nam želi pomoći. Ali, ima snaga koje se snažno odupiru da dođe do onog što želi obični narod u BiH, i jedan, i drugi, pa i treći, a to je da živimo u miru. Niko se ne miri s ovakvim stanjem.

(Avaz)

Vijest dodao/la :

Vedis Pajazetović